mr. Krešimir Petković: Sve se svodi na simbolički cirkus

U tekstu »Simbolička nasuprot referencijskoj politici: neuspjeh javnih politika na izborima 2007.«, objavljenom u nedavno objavljenoj knjizi »Stranke i javne politike« mr. Krešimir Petković, znanstveni novak i asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, krenuo je ispitati stajalište koje se već dugo javlja na političkim ekstremima, da politika centra u liberalnim demokracijama ne nudi nekakve bitne razlike, odnosno diferenciranu politiku. To se stajalište javlja i među građanima i biračima u Hrvatskoj, koji sve više govore da akteri u politici ne nude političke pakete koji se mogu razlikovati pa zapravo ne znaju za koga bi glasovali. Petković je to ispitao analizirajući parlamentarne izbore 2007. godine.
I što je analiza točno pokazala?
- Da stranke nisu ponudile uvjerljive diferencirane pakete javnih politika, i da je nedostatak razlike u onim političkim programima koji bi se mogli ostvariti uistinu zamijenila povećana inscenacija politike. Dakle, manipulacija simbolima ili bolje rečeno takozvanim kondenzacijskim simbolima koji imaju apstraktno značenje koje se ne može jasno konkretizirati. Primjerice, kada stranke govore o pravednosti, domoljublju, u zadnje vrijeme često o društvu znanja, jednakosti, slobodi, Domovinskom ratu… To su simboli kojima svatko pridaje svoje značenje i nije jasno o čemu se zapravo radi. To nije nešto što se može jasno operacionalizirati u političkim programima. Stranke manipuliraju simbolima kako bi mobilizirale birače, i zapravo mobiliziraju ideološke postavke, a konkretne političke programe ne uspijevaju učiniti različitima.

Manipulacija sa ZERP-om

O kojim se simbolima radi?
- Još uvijek se spominje Drugi svjetski rat, spominju se neka pitanja za koja nije realno očekivati da će se ona riješiti u političkoj utakmici, ni na nacionalnim ni na lokalnim izborima, poput glasovanja dijaspore, pitanja pobačaja. To su pitanja koja se uvijek javljaju u predizborno vrijeme, a da se na kraju u tim područjima ne napravi ništa što je bitno za konkretnu, referencijsku politiku, za programe političkih stranaka koji bi bili ostvarivi. Imali ste ZERP kao sjajan primjer simboličke inscenacije politike na parlamentarnim izborima 2007. godine. Za ZERP su i HDZ i HSS prije izbora govorili da će definitvno biti primijenjen, da bi poslije izbora de facto bio dokinut. Posebno je neugodno i iracionalno kada se taj tip manipulacije javlja na lokalnim izborima koji bi stvarno trebali podrazumijevati konkretne programe i teme koje su stvarno ostvarive. Međutim, opet imate situaciju da se na lokalnim izborima spominju lake droge, pobačaj, dijaspora, vjeronauk u školama, dakle, sve daleko od onih konkretnih programa koji bi birači mogli prepoznati i na temelju kojih bi mogli razlikovati aktere u lokalnoj politici.
Znači li taj pokušaj lidera HDZ-a Ive Sanadera da na predizbornim skupovima ideološkim simbolima mobilizira birače, amortiziranje nedostataka kandidata te stranke na lokalnoj razini?
- To može biti i personalno pitanje, ali je veći problem što je riječ o programskom pitanju. U situaciji kada se ne možete programski razlikovati po nečemu što je racionalno i ostvarivo, biračko se tijelo mobilizira putem tih vječnih ideoloških simboličkih razlika.

Projekti koje podržavaju sve stranke

Ipak, pred izbore stranke troše silne novce na tiskanje promidžbenih materijala?
- Bilo bi pretjerano reći da stranke i kandidati na lokalnim izborima nemaju programe. Programi postoje, ali kada ih pogledate, uvijek se svedu na projekte koje zapravo podržavaju sve stranke. Svi su za izgradnju škole, vrtića, asfaltiranj cesta, svatko je protiv korupcije, za ekologiju. Kada onda pogledate prepucavanje kandidata na lokalnoj razini, uvijek imate istu situaciju. U konkretnim projektima su svi za istu stvar, pa kako se po tome ne mogu razlikovati, onda se napada druga strana da je korumpirana, loša i tome slično. Naposljetku se to sve svede na uobičajeni simbolički cirkus. Jedna izjava, ne baš perspektivnog kandidata, to jako dobro ilustrira. Nedavno se javio s krajnje ciničnim sloganom koji otprilike glasi: »Izaberite mene. Neće se ništa promijeniti, ali će barem meni biti bolje«.

Refleksija nacionalnih izbora

Za lokalne izbore se pretpostavlja da bi upravo kandidati, pogotovo sada s neposrednim izborima za čelnike izvršne vlasti za koja mjesta konkuriraju i nezavisni kandidati izvan postojećih političkih struktura, svojom vjerodostojnošću trebali donijeti prevagu, za razliku od nacionalne razine gdje ipak dominiraju stranke?
- Riječ je o eksperimentu gdje nitko točno ne zna kako će proći nezavisni kandidati, od kojih se nekima pripisuju velike šanse, i kako bi poslije toga lokalna vlast mogla funkcionirati. Malo sam skeptičan. Iako se stranke kritiziraju, ne bi ih trebalo zaobilaziti. One ipak omogućuju određenu racionalizaciju političke utakmice, u strankama se objedinjuju neki interesi, stvara se zajednička platforma. Personalizacija političke utakmice biranjem kandidata na neposrednim izborima možda čak pogoršava situaciju u političkoj areni jer se još u manjoj mjeri mogu prepoznati neki racionalni programi. Još kada imate potencijalnu situaciju da u predstavničkim tijelima imate jedno stanje, a gradonačelnik/načelnik/župan iz druge političke opcije zagovaraju nešto drugo, politika na lokalnoj razini može biti podložna i opstrukciji. Zapravo, kada se pogleda lokalne izbore u kontekstu cijele priče o simboličkoj inscenaciji politike imate u osnovi dva stajališta u političkoj znanosti. Prvo je da su lokalni izbori, kao sporedni, samo refleks nacionalnih izbora, a s druge strane se govori da su posebna politička arena gdje se formuliraju i rješavaju posebna pitanja neovisno o nacionalnoj politici. Nažalost, sudeći prema istupima nekih stranačkih lidera u aktualnoj predizbornoj kampanji, u Hrvatskoj je više riječ o prvom slučaju. Pokazuje se da se cijeli taj simbolički cirkus prenosi na lokalnu razinu, što umanjuje njihovu racionalnost.

Kerumov antiintelektualizam

Kregar u Zagrebu, Kerum u Splitu i Cuccurin u Istri, najozbiljniji su nezavisni pretendenti na mjesta gradonačelnika, odnosno župana. Imaju li sličnosti?
- Svatko od njih je posebna priča. Ne može ih se svesti na isti zajednički nazivnik. Imate s jedne strane Kregara kao čovjeka s akademskom karijerom koji istupa protiv korupcije, a s druge strane imate poduzetnike, doduše drukčijeg kulturološkog profila i nastupa, koji u osnovi govore o svojem uspješnom poduzetništvu kao garanciji za uspješno političko djelovanje na lokalnoj razini.
Kada spominjete drukčiji kulturološki profil, mislite na Kerumov populizam i Cuccurinov ipak, u osnovi, racionalan pristup politici?
- Cuccurin ima civiliziran nastup, a kada kažete da je Kerum populist, mogu slobodno reći da je riječ o krajnje primitivnom nastupu. Neću citirati njegove pojedine izjave o intelektualcima, ali u njegovom nastupu imate veliku dozu antiintelektualizma koji je meni krajnje odbojan. On se hvali da je radio, nije išao u školu i sada ima veliko poslovno carstvo za koji mu nije trebao fakultet. Sve je to u redu, no njegova izjava »da sam završio fakultet radio bih možda kao menadžer u ovoj tvrtci za 8 tisuća kuna« i što će to njemu, u najmanju je ruku potcjenjivačka. Stvarno ne znam kako će se on s takvim stavovima snaći u politici.

Paralele Zagreba i Splita

No, izgleda da to u Splitu pali. Možda zbog brojnih i dugogodišnjih političkih problema u tom gradu i razočaranju birača u političare koji su do sada vodili grad?
- Meni se čini da bi svatko civiliziran u Splitu trebao glasati za Ranka Ostojića. Možda se može povući paralela sa situacijom u Zagrebu. Bandiću se zamjeraju brojne korupcijske afere i dvojben kulturološki profil, i sigurno je da on od birača u centru Zagreba neće dobiti toliko glasova koliko od birača u prigradskim naseljima gdje ljudi u njega gledaju kao u čovjeka koji brine za njih, gradi im infrastrukturu. Iz perspektive te populacije to je racionalna politička utakmica. Biraju političkog poduzetnika koji im osigurava javna dobra. Za one stvari koje mu neki zamjeraju, poput Cvjetnog trga, njih nije briga. Možda je u Splitu slična situacija. Ono što, međutim, razlikuje Keruma i Bandića je to što je Bandić ipak političar, javni poduzetnik. A Kerum ima golemo poslovno carstvo i nije mi jasno kako bi on kao gradonačelnik razlučio javni interes, koji bi morao zagovarati na toj poziciji, i interes svoje privatne Kerum grupacije.
Koji bi, konačno, ključni problem trebalo riješiti da politika povrati kredibilitet i da bude funkcionalna?
- Iz simboličkih manipulacija ne bi trebalo izvlačiti zaključke koje izvlače mladi prosvjednici i profesori da liberalna, predstavnička demokracija ne valja, da su stranke loše same po sebe, i da treba ići prema neposrednoj demokraciji. S druge strane, ne bi trebalo prihvatiti niti onaj zaključak populista da su stranke loše pa da treba ići prema personalizaciji politike, odgovornosti jednog čovjeka. Jednostavno, stranke trebaju ozbiljno poraditi na kadriranju i razvijanju konkretiziranih i provedivih programa, kao i na tome da političku utakmicu učine racionalnijom i bližom običnom čovjeku.

* Jednostavno, stranke trebaju ozbiljno poraditi na kadriranju i razvijanju konkretiziranih i provedivih programa, kao i na tome da političku utakmicu učine racionalnijom i bližom običnom čovjeku.

* Za ZERP su i HDZ i HSS prije izbora govorili da će definitivno biti primijenjen, da bi poslije izbora de facto bio dokinut. Posebno je neugodno i iracionalno kada se taj tip manipulacije javlja na lokalnim izborima koji bi stvarno trebali podrazumijevati konkretne programe i teme koje su stvarno ostvarive.

Nesposobnost stranaka

Je li problem u strankama, njihovoj nesposobnosti profiliranja ljudi i programa, ili utječu i vanjski faktori koji u stvari vode približavanju stranaka?
- Na nacionalnoj razini sigurno su odlučujući vanjski faktori. Za zemlju koja je na putu pristupanja EU ili je drma ekonomska kriza, nema baš previše prostora za razlikovanje desnice i ljevice. Ali, na lokalnoj razini takva se strukturna ograničenja ne mogu navoditi kao opravdanje, nego je tu riječ o nesposobnosti stranaka i stranačkih aparata da definiraju razlike koje bi se stvarno mogle ostvariti i provesti nakon izbora. U programima uvijek imate neke razlike, ali ono što pokaže razdoblje nakon izbora jest to da se na kraju te razlike, poput slučaja ZERP-a, istope. HDZ može imati na nacionalnoj razini konzervativnu retoriku, a nakon izbora će donijeti Zakon protiv diskriminacije koji je u neskladu s uobičajenom retorikom stranke. Isto tako, SDP može govoriti o besplatnom zdravstvu za sve, ali je jasno u situaciji ekonomske krize, kada se stalno mora balansirati kako bi se namaknula sredstva za zdravstvo, od toga nema ništa. Ono što je ključno jest ostvarivost programa. Stranke bi morale više mobilizirati kompetentne kadrove i gledati da pokušaju koordinirati javne politike koje ponude, te napraviti detaljniji plan da nas uvjere kako će od toga poslije izbora stvarno nešto i biti.

Nedovoljne razlike među političarima

Jesu li, kada sve imamo u vidu, svi naši političari doista isti?
- Tu populističku floskulu treba uzeti s rezervom. Naravno da postoje razlike. Ali ne u dovoljnoj mjeri, pa ljudima nije jasno da kada odaberu neku opciju da će se nešto doista drukčije dogoditi u politici. Stoga to stajalište da zapravo nema razlika među glavnim političkim akterima nije slučajno.

Izvor: Novi list, 14.05.2009.

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme:

Ako želite primati e-mailom nove objave sa stranica Lokalniizbori.com pretplatite se ovdje - upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

Povezani članci:

1. Predizborni HDZ-ov cirkus: HAC će na osam svečanih otvaranja utući 6,5 milijuna kuna
2. ‘Ova predizborna utrka je pravi Divlji zapad’
3. Krešimir Bubalo i Josip Vrbošić kandidati za osječkog gradonačelnika
4. Tri favorita za drugi krug
5. Kako se bliži drugi krug kampanja postaje sve prljavija