Što donosi individualizirana kampanja

“Političke vrijednosti u lokalnim izborima nisu važne, jer neće, valjda, ljevica asfaltirati samo lijevu, a desnica samo desnu stranu ulice” – tako je prije prošlih lokalnih izbora, nastojeći biti duhovit, govorio jedan gradonačelnik, tada predsjednik stranke (koja je, doduše, izgubila parlamentarni status u pravom smislu riječi), koji je danas neovisni kandidat za novi mandat.

Njegova je izjava tada bila “avangardna”, jer su na prošlim izborima stranke još pokušavale definirati neke temeljne vrijednosti i svjetonazore, što ih žele ostvariti svojim lokalnim programima. Kad se govori o upravljanju malim općinama i gradovima, doista nema mnogo mjesta za ostvarivanje nekih prepoznatljivih svjetonazorskih razlika.

Međutim, pri upravljanju većim gradovima, koji imaju i izdašnije proračune, riječ je o razvojnoj politici, pa je jasno da će se bitno razlikovati razvojni prioriteti konzervativaca, liberala ili socijaldemokrata, ali u malim općinama stranke su više smetnja nego li doprinos lokalnoj demokraciji.

Naime, takvim će jedinicama najbolje upravljati izvorni community leaderi, a face-to-face odnosi u tim sredinama predstavljaju jamstvo da nosioci izvršnih poslova neće izmaći društvenoj kontroli, a stranke samo nepotrebno unose nacionalne podjele u lokalnu sredinu. Male općine i gradovi, osim toga, mogu efikasnije funkcionirati bez formalne opozicije.

Pretpostavke za takvo poimanje lokalne samouprave bile su stvorene reformom hrvatske lokalne samouprave početkom mandata Račanove vlade, kojom je ukidanjem općinskih poglavarstava u malim lokalnim jedinicama trebala biti prevladana podjela na izvršnu i predstavničku vlast.

Njihovu je ulogu dobilo općinsko vijeće, a njemu je, opet, predsjedao načelnik općine. Ta reforma, međutim, nikad nije zaživjela i od nje se ubrzo odustalo, prije svega, zbog pogrešnog sustava izbora općinskih vijećnika, koji se biraju sa stranačkih ili neovisnih lista, a ne izravno.

Sustav az preživljavanje stranaka
Zahvaljujući izbornom sustavu u malim su lokalnim jedinicama stranke “preživjele”. Tako dugo dok u lokalnom predstavničkom tijelu prevladava stranački ključ, nije moguće reorganizirati način političkog odlučivanja koji bi omogućio prevladavanje odnosa većina-manjina i jamčio suradnju svih izabranih vijećnika u upravljanju lokalnom zajednicom.

Model, koji je sada na djelu, s izravnim izborom nosioca izvršnih poslova tek donekle “olakšava situaciju”, ali je već doveo do opadanja razine “stranačke stege” na lokalnim razinama, a time i do toga da su političke vrednote, koje pojedine političke stranke definiraju u nacionalnom političkom životu, u izbornim kampanjama znatno manje uočljive.

U malim općinama ta promjena nije loša, jer u tim lokalnim sredinama ionako nema stvarnog mjesta za temeljite i razrađene predizborne programe (tamošnja će izvršna vlast obavljati samo one poslove koje može provesti novcem kojim raspolaže, a pri odabiru prioriteta teško je definirati bilo kakve svjetonazorske ili ideologijske kriterije), ali za veće gradove i županije sigurno nije dobra.

Uoči ovih lokalnih izbora tako niti na razinama na kojima je moguća jasna razlika u odabiru prioriteta nema ozbiljne ponude političkih programa. Iako ćemo predstavnička tijela opet birati sa stranačkih ili neovisnih lista, one predstavljaju samo “privjesak” kandidatu za nosioca izvršnih poslova, a u izbornoj su utrci shvaćene uglavnom kao stvaranje logistike za buduću lokalnu i regionalnu vlast.

U Zagrebu, doduše, odnos između SDP-ova gradonačelničkog kandidata i liste te stranke za gradsku skupštinu nije takav, ali to ne govori o tome da bi ova stranka nastojala u gradu uspostaviti drukčiji funkcionalni model odnosa između izvršne i predstavničke vlasti, nego svjedoči o krizi odnosa u najjačoj gradskoj stranačkoj organizaciji i o prelijevanju te krize u lokalnu političku arenu.

Parole, parole, parole…
Kampanja za lokalne izbore tako se “personalizirala”, ali ne na taj način da bi se stvorila jasna slika o tome koje su osobe najsnažniji lokalni zastupnici određenih svjetonazora i vrijednosti, odnosno da bi bio prepoznatljivo tko je ključni akter u određenoj programskoj razvojnoj ponudi.

Dogodilo se da se kampanja svodi na to da se biračima nude osobe koje su stranke u prethodnom razdoblju prepoznale kao svoje najprihvatljivije aktere u lokalnoj sredini, a da definiranu programsku ponudu nastoje nadomjestiti svojevrsnom catch all retorikom, dakle, retorikom koja nije niti programski niti vrijednosno jasno definirana nego se njome nastoji pridobiti što širi krug birača.

Posljedice takve promjene mogu, do neke mjere, biti dobre. Naime, nakon nekog vremena takva bi strategija mogla dovesti do smanjivanja razine negativne ideologiziranosti društva.

Međutim, domet promjene čak je i pri tome vrlo ograničen, jer se i dalje održava temeljni društveni rasjed – onaj na dio društva kome je prihvatljiv SDP, a posve neprihvatljiv HDZ, i onaj čiji su prioriteti posve suprotni. Štoviše, on postaje samorazumljivom pretpostavkom političkoga opredjeljivanja i produbljuje se, iako je iracionalan.

S druge strane zaoštrava se opasnost da će samo još više dobiti maha slavno Peterovo načelo – ono koje nas podučava da ljudi u hijerarhijama napreduju tako dugo dok ne dođu do razine svoje nesposobnosti, a kad je dosegnu, čvrsto se cementiraju na položajima.

Ovakva je personalizacija lokalnih izbora u prvi plan kandidiranja, naime, za nosioce izvršnih poslova izbacila one za koje njihove stranačke organizacije misle da mogu pobijediti na izborima, ali pokazat će se da sposobnost pobjeđivanja na izborima nije istovjetna sposobnosti za obavljanje izvršnih poslova.

Pobjedom na izborima mnogi će simpatični politički akteri, ali bez jasno definiranih programa i razrađenih vrijednosnih prioriteta, doći od razine svoje nesposobnosti i potom barem četiri godine ustrajno zauzimati mjesto u hijerarhiji za koje su nesposobni.

Zbog nepostojanja jasnih predizbornih programa i nedostatka definiranih prioriteta ta će nesposobnost ostati u dobroj mjeri prikrivena, jer zapravo neće biti kriterija po kome bi birači mogli tijekom mandata vrednovati njihov rad.

Autor: Davor Gjenero

Izvor: Net.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori i predizborna kampanja.

Povezani članci:

1. Predizborna kampanja bit će kaotična i naklonjena onima s najviše novca
2. Saborska rasprava o braniteljima postala podmukla predizborna kampanja
3. U Omišlju kampanja i na prometnim znakovima
4. Izrazito dosadna kampanja
5. Preduga kampanja za stranke znači financijske i kreativne probleme