Šibenska županija: Žene pobjednice u prvom krugu lokalnih izbora

Nigdje u Hrvatskoj na ovogodišnjim lokalnim izborima žene nisu bile tako brojne i tako uspješne kao u Šibensko-kninskoj županiji.

Njihova zastupljenost na izbornim listama za gradska i općinska vijeća, te Županijsku skupštinu, bila je vrlo dobra, ali pozornost zaslužuje podatak da su čak četiri od pet žena bile istodobno kandidatkinje za gradonačelnice i načelnice, te nositeljice lista za gradska i općinska vijeća. Sve su postigle rezultate koji impresioniraju.
Read more

Neviđena jagma za političkim sinekurama

U Šibensko-kninskoj županiji za svibanjske lokalne izbore kandidirano je gotovo 1800 ljudi! Reklo bi se prava jagma za političkim foteljama, za lagodnim vijećničkim sinekurama u Skupštini županije, gradskim ili općinskim vijećima. Za sve ambiciozne ima ponešto, jerbo i ova je lokalna jedinica teritorijalno i administrativno iznimno “razvedena”.

Uz županiju, tu je pet gradova i čak 15 općina. Za mjesta vijećnika u Županijskoj skupštini, kojih je ukupno 41, kandidirano je na devet lista ukupno 369 “skupštinara”.

Za župana, pak, odlučilo se nadmetati tek njih trojica: aktualni HDZ-ov župan Goran Pauk, HSP-HČSP-HRZ-SU akvizicija Gordan Baraka i SDP-HNS-ov Duško Živković. Izbornu utrku za mjesta u gradskim vijećima Šibenika, Knina, Drniša, Skradina i Vodica trči 720 natjecatelja.
Read more

Ne volim lezbe, parfeme, marke..i kretene s TV-a

Josipu Rimac iz Knina, najmlađu hrvatsku gradonačelnicu, uhvatili su novinari portala Javno u srijedu ujutro između dva nadzora na građevinskim gradilištima i doznali da obožava obilaziti radove i nadgledati radnike.  Za Javno ta je  mlada šefica najmlađeg hrvatskog grada s najboljim natalitetom u zemlji govorila o ženskim temama poput odjeće, kozmetike, ali i o tome zašto bi svaka žena trebala dovesti u kuću svoju svekrvu. Doznalo se da je majstorica s čekićem i odvijačem i da ne bi imala nikakvih problema s mijenjanjem gume na autu. S gradonačelnicom su razgovarali u njezinom uredu u kninskoj zgradi Gradskog poglavarstva.

- Koliko mjesečno trošite na kozmetiku?

- Kupujem isključivo prirodnu kozmetiku jer imam problema s alergijom. Ne koristim umjetne boje, parfeme i slično, uobičajeno za svaku ženu, tako da ne trošim baš puno. Ne kupujem svaki mjesec te kreme jer mi traju duže pa ne mogu reći da je to neka cifra, nije više od 400 kuna.

- Kad kupujete odjeću, preferirate li strane marke, domaće kreatore, patite li od branda ili vam je svejedno?

- Više volim maštovite domaće kreatore koji nisu standardni i uniformirani. Ne patim od toga da imam brand, da se vidi koja je marka.

- Što u ovom trenutku imate na sebi?

- Charlie, domaće, naše, kombinacija ‘Šuštine’ i Charlija, dakle potpuno domaće.

- Koliko ste najviše novaca dali za torbicu?

- Nemam naviku kupovati torbice, kao ni mobitele, jednostavno ne volim davati za to novac. Više volim dati novac za cipele, primjerice, nego za torbe koje najčešće dobijem na dar od svojih sestara, imam ih četiri, ali i svojih kuma. One dobro znaju što ja volim. A torbe, kao i mobiteli, kažem, to su mi dvije stvari koje najviše koristim a najteže mi je dati za to novce.

- Cipele su fetiš za većinu žena, koliko love onda na njih trošite?

- Imam problem s brojem jer sam visoka i stalno ima taj problem s nalaskom odgovarajućeg broja tako da mi nije kod kupovanja cipela bitna cijena, nego samo da nađem broj.

- Sigurno ipak preferirate neki model, neku marku, kreatora?

- Najdraže su mi možda ove koje imam i sad, od ‘Ledenka’, jer su rađene po kalupu pa nemam problema da su mi uske, široke ili nešto treće. Tamo napravim pa nemam problema s brojem i zato bih izabrala njih kao najbolje.

- Iako kažete da imate problema s alergijama, neke parfeme ipak koristite?

- Mogu koristiti dva parfema na koje nemam alergiju, od Lacoste ‘Beige’ i Dolce&Gabbana ‘One’. Od svih ostalih dobijem alergiju pa sam osuđena na ova dva mirisa.

- Koji je najbolji dar koji ste dobili od supruga. Ili možda nekog drugog frajera?

- Pa sad… hm. Najbolji dar… Najbolji dar mi je kći. I najvrjedniji!

- A najskuplji?

- Nakit. Ali to je intimna stvar pa ne mogu odati tajnu, no uvjerljivo je najskuplji…

- Što ste Vi najromantičnije ili najzanimljivije napravili u braku, vezi, u životu?

- Najromantičnija stvar na svijetu što sam napravila svom suprugu je kad sam dopustila svekrvi da živi s nama……to je romantično??

- Pa je… Ja to preporučujem svim ženama. I zbog baka-servisa i zbog svega drugoga, jer mislim da svaka nevjesta treba upoznati svoju svekrvu koja joj može više pomoći u životu nego odmoći. Kod nas u kući nema nikakve arogancije prema tastu, svekrvi ili oni prema meni kao nevjesti. I ono malo odmora što imam u životu provede sa mnom i moja svekrva i preporučujem to svakoj ženi.

- Je li to nekakva sad proračunata predizborna poruka, priča…

- Nikako! Napravila sam ja to puno prije izbora. Uopće, primjerice, ne volim ići u kupovinu s mužem nego baš s njom. Bilo da kupujem nešto za kuću, hranu, ili za sebe. To uvijek radimo nas dvije. To moj muž ne radi. Kao što se ne bavi ni građevinskim radovima.

- Pa nećete mi sad reći da se i građevinskim radovima bavite, ”muškim” poslovima po kući?

- Naravno! Sve ja radim. To me ispunjava!

- Sad ćete mi reći da i ”štokove piturajete”!?

- Jesam, i štokove sam pituravala. Doma uvijek bojim zidove. Evo, baš sam ih nedavno bojala i to mi je veliki gušt! Obožavam građevinske radove, dok moj muž ne zna što je ‘kacavida’, što čekić i ostalo. I sve majstore, sa svima koji nam dolaze u kuću, sve dogovaram ja. Bez problema ja ‘odvidajem’ stvari, što god treba, a čak bih mogla i gumu promijeniti na autu da zatreba. Dok je za njega to teško reći. On se zato bavio sportom pa nas u obitelji informira o tome, to je njegov dio zadatka. Žarulje bez problema mijenjam, to mi je uobičajeno, svakodnevno. Dizati parkete i mijenjati to, to mi je gušt, birati boje, pločice postavljati, ma sve vam ja to radim i guštam. I sad sam, prije 10 minuta bila u nadzoru jedne zgrade, provjeriti što rade radnici.

- I kako je to izgledalo, kako to izgleda kad najmlađa gradonačelnica, još tako zgodna, dođe na teren obići radnike? Boje li Vas se? Osjeća li se nekakvo poštovanje, možda strahopoštovanje?

- To biste trebali pitati moje građevinare. Ja se možda u taj dio posla petljam više nego što bih trebala jer volim to. Ponekad čak pomislim da sam ‘falila’ profesiju, da sam to trebala raditi, nešto u građevini. Osjećam poštovanje tih ljudi, ne mogu reći da me se boje, zaista ne osjećam to, ali da me uvažavaju, imaju poštovanje prema meni i da se ne trebam brinuti da neće izvršiti zadate koje su dobili. To je sigurno, to uopće nije upitno.

- Dakle, možete bez problema kad zatreba, lupiti šakom u stol i zavikati, da nema više zafrkancije?

- Naravno. Jer da nisam takva, ne bih ni mogla biti tu gdje jesam. Tražim oko sebe profesionalce, ljude koji znaju što trebaju raditi i rade to.

- Idealan izlazak za vas je?

- To ne doživljavam sigurno kao izlazak na nekakvo moderno, mondeno mjesto. Moj idealni izlazak bi bio negdje tamo na Dinari ili na Promini, na nekakvom uređenom seoskom gospodarstvu, u starinskom stilu uređeno, sa ‘šterikama’, bez struje, s ‘gusternom’ i tamo provesti jedno tjedan dana godišnjeg odmora. Spasila bih se, definitivno. I jasno, da nema signala za mobitel, po mogućnosti. Uh, to bi bio odmor! Ni telefona da nema… To bi bio idealan odmor. Nije mi stalo ni do mora, samo da je toplo i da je sunce jer ne volim zimu, ali to bi bilo idealno. Nedavno smo imali jedan događaj u Lovačkom domu na Dinari i bilo je sjajno. Bez signala za mobitel, sunce, milina.

- Uspijete li pobjeći, u ove četiri godine je li bilo prilika za takav odmor?

- Teško je, ali može se organizirati, može se isplanirati. Posao je težak, tempo opasan, ali ako čovjek složi prioritete, može. Umjesto tri neformalne kave uštedi se vrijeme i eto ga.

- Što se kućanskih poslova tiče, spomenuli ste ove ”muške”, a što je sa ženskima, pada li sve na svekrvu ili i Vi volite nešto od toga raditi? Volite li kuhati?

- Volim. I obožavam te ženske poslove, mada ih ne stignem raditi svaki dan pa to radi svekrva. Ali kad nije radni vikend, vrijeme je za generalke po kući, za sređivanje, okretanje svega po stanu i okupimo se stalno kod nekoga. Velika smo familija, pa dođe red da je okupljanje od mene pa spremam ’spizu’ za 20 ljudi. Ne stignem to raditi svaki dan pa se izguštam tih dana jer to jako volim. I sutra, da recimo ne ostanem gradonačelnica još jedan mandat, ne bi mi teško palo da budem domaćica, kućanica. Čak mislim da će u konačnici za to i doći vrijeme, da to želim. Ovo je ipak prebrz tempo, prenaglo je sve pa mi ne bi falilo, guštala bih, raditi i po šest poslova odjednom, dok se kuha peglati, prati, spremati, ništa mi to ne bi bilo teško, baš suprotno. Jer jedan posao ne mogu raditi, malo mi je to.

- Koji Vam je najseksipilniji političar u Hrvatskoj?

- Kako su mi svi kolege, uopće ih ne gledam seksualno, kao muškarce na taj način, nego kao na kolege, gledam neke njihove druge kvalitete. Ne znam, teško bih mogla odabrati, čak i da moram. Ne bih voljela nikome od njih dati taj epitet tako da se ne uzdignu.

- A samo među oporbenjacima, možda će Vam biti lakše odgovoriti?

- Tek tamo nema niti jednog! Ha,ha…

- Mislite da su HDZ-ovci ljepši od oporbenjaka?

- Svakako. Svoje ti je uvijek ljepše.

- Što mislite o gay/lezbo ljudima?

- Protiv toga sam, odgojena sam u jednoj konzervativnoj, katoličkoj obitelji i roditelji su me tako odgojili. Moj otac mi nije dopustio da ostavim svoje prezime nakon vjenčanja, ljutio se na to, a kamoli što drugo. Mislim nadalje da takve veze nisu ni prirodne, nespojivo mi je to s mojim razmišljanjem i totalno bolesno. To je moje razmišljanje o tome.

- Kad biste doznali da je neki Vaš suradnik gay, biste li mu onda dali otkaz?

- Ne bih mu dala otkaz. Moje je pravo da kažem što mislim o tome, ali nije moje pravo i da sudim o ljudima koji su u toj skupini. Ne, sigurno mu ne bih dala otkaz, ali ne bih isto tako ni voljela da mi se to dogodi u obitelji, ne daj Bože sutra s djetetom, samo se toga jako bojim. O tome hoće li mi zet biti sutra lijep, crn, zgodan, plav, pametan, to me ne brine. Samo da mi bude zet, da mi kći zeta dovede.

- Gotovčevi, katastrofe koje gledamo na TV-u, država bez barem jedne prave moralne vertikale…

- Stvarno, vjerujte mi da to ne stignem ništa gledati. Eventualno u novinama, povirim u Jutarnji i 24 sata… Ne stignem gledati TV, a kad je imam priliku gledati, radije spavam jer mi stalno nedostaje sna. Ne pratim program, ali ovo što vidim na TV-u, mislim da su emisije pomodne i da, na žalost, imaju veliki interes u javnosti. Nimalo mi se to ne sviđa. Moja kći ima šest i pol godina i kad mi prokomentira da je gledala Farmu ili nešto slično, ja se naježim. Smatram da bi definitivno trebali mijenjati koncept TV programa, posebno tog zabavnog jer ima puno boljih stvari. Pa radije bih gledala viceve o Muji i Hasi i Đurine kućne čarolije, nego da ovo gledam. Eto, prije bih to vratila nego Farme i slično.

- No, Vaša kći to gleda, je li teško biti majka u društvu koje nema normalne idole, kako je biti mati u društvu s poremećenim vrijednostima?

- Ja sam izravna i otvorena pa se nadam da moji komentari utječu na moje dijete i da smatra kako su ti koje vidi na TV-u, našim žargonom rečeno – kreteni. Može se doma nametnuti drukčije, ponuditi djeci neke druge sadržaje da im nije TV glavna. I to mi je jako drago, da mi dijete više zanimaju neke sportske ili plesne aktivnosti. Nije ovisna ni o računalu, iako je još mala, ali drago mi je da ga upali tek jednom tjedno. Posebno forsiram to što moji žive na selu pa radim sve da mi malena ne zaboravi što je to ovca, krava, da sutra ne vidi prvi put u slikovnici konja ili magarca.

- Rezime mandata, prve četiri godine?

- Veliko iskustvo, možda kolegama i suradnicima nije bilo ni lako sa mnom, ali zadovoljna sam jer često sam po gradu, na kavi s ljudima ili na raznim neformalnim druženjima pa vidim da su pozitivni komentari. I to ne od onih koji me znaju pa će mi, jasno, reći sve je super, nego baš sa strane. Ljudi komentiraju da su se istinski dogodili nekakvi pomaci u Kninu. Mandat novi očekujem, bilo bi ludo reći da ne očekujem, jer da ne očekujem ne bih se ni kandidirala. Neću pričati o nemogućim projektima kao što su olimpijski bazeni i skijalište na Dinari jer sam svjesna da se to u četiri godine ne može, niti u ovoj specifičnoj situaciju u kojoj jesmo, niti u ovom mandatu. Možda u nekoj budućnosti, kad se stvore uvjeti za to. Još uvijek ne možemo dosta toga, ali bit će dobro, na najboljem smo putu. Nema više ni podjela tko je otkud došao, i to je možda najveći uspjeh.

- Kad ste došli, bili ste najmlađa gradonačelnica u Hrvatskoj, žena, u sredini koja je zatvorena, ima li toga još?

- Nema toga više. Ipak, još znaju reći, evo najmlađe gradonačelnice, zasad jesam, a hoću li biti u idućem mandatu, ne znam. Mislim da je to ostalo negdje iza nas. Ostale su neke stvari iznad toga.

- Znači, više ne govore samo mlada je i zgodna, nego zna i raditi?

- Tako je, baš tako.

Izvor: javno.com