‘Ova predizborna utrka je pravi Divlji zapad’

Marijana Grbeša, profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, u video intervjuu za tportal analizira tijek i nedostatke predizborne kampanje. Grbeša Državnom izbornom povjerenstvu zamjera što nije reguliralo pravila izborne igre, pa se kampanja i provođenje prvih neposrednih lokalnih izbora odvijaju na način koji podsjeća na Divlji zapad
‘Pustili smo marketinško tržište da divlja, a s druge strane nismo uredili pravila igre. Ništa nismo regulirali, ni koliko novca se smije potrošiti u kampanji, odnosno onaj koji ima novca može trošiti koliko hoće. Znači, što bogatiji kandidat i stranka, to veće šanse za pobjedu’, kaže ona.

Read more

Izrazito dosadna kampanja

U posljednjih nekoliko godina, u akademskim i istraživačkim krugovima vodi se velika rasprava o tome u kojoj mjeri i na koji način političko oglašavanje utječe na izbornu odluku birača te o tome obeshrabruju li napadački oglasi izlazak na izbore. Dok jedni tvrde da su negativni podražaji učinkovitiji od pozitivnih, drugi drže da negativna kampanja potiče biračku apatiju, piše Marijana Grbeša.

Međutim, nedavno provedeno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da problem političkih oglasa nisu ni negativne poruke niti napadački tonovi, već činjenica da su politički oglasi mahom – dosadni! U zaključku tima koji je proveo istraživanje stoji da bi izborni oglasi bili puno učinkovitiji kada bi se oni koji ih kreiraju potrudili da ovi budu atraktivni i zabavni.
Read more

Bezidejni plakati za lokalne izbore

S izuzetkom nekoliko dobrih rješenja, ono dosad viđeno sugerira da se kampanje u nas u načelu i dalje rade bez strategije, da najbolje negativne kampanje – koje su često najučinkovitije – imaju oni koji na njih imaju najmanje prava i da je većina kandidata očito ušla u kampanju ne znajući čime bi se u njoj uopće bavila.

Alastair Campbell, detronizirani Blairov spin doctor nedavno je izjavio da političari imaju štošta za naučiti od Susan Boyle koja se zbog svog predivnog glasa preko noći premetnula iz neugledne ženice u megapopularnu zvijezdu. Za početak bi, kaže Campbell, trebali shvatiti da je autentičnost postala najjače komunikacijsko oružje današnjice. Zasićeni brižno dotjeranim medijskim konstruktima, bilo popularnim, bilo političkim, ljudi žude za spontanim i vjerodostojnim likovima čija je priča pitka, uvjerljiva i – nesavršena.

Izravni izbor gradonačelnika, načelnika i župana na ovim lokalnim izborima ostavio je tako kandidatima puno prostora da ispričaju dobru priču koja će, uz nešto autentičnosti i puno kreativnosti, osvojiti simpatije birača. Međutim, na plakatima koje su kandidati i stranke istaknuli u posljednjih desetak dana autentična je samo bezidejnost.

Kao prvo, velika većina wanna-be gradonačelnika, župana i načelnika i dalje misli da uz ceste i putove mora istaknuti svoje nacerene fotografije. Bilo bi zanimljivo čuti gdje su to pročitali i što misle da će time postići. Kao drugo, je li moguće da je tako teško doći do poruke koja nije neka prožvakana varijanta otrcanih slogana poput ‘djela, a ne riječi’, ‘zajedno za bolji grad’, ‘najbolji izbor’ ili apsolutnog pobjednika na ovim izborima ‘živjeti u …’ koji se pojavljuje u, brat bratu, barem desetak gradova, a koji je svoje najblistavije trenutke zabilježio u Karlovcu u kojem su se za njega, baš kao da drugih slogana na svijetu nema, potukli HDZ i SDP?

Kao treće, političari u nas i dalje ne shvaćaju da je definiranje ključne poruke kampanje složen posao koji uključuje cijeli niz aktivnosti, od istraživanja javnog mnijenja do definiranja nekih određenih skupina birača o kojima u kampanji treba posebno voditi računa. Poruke tipa ‘veći poticaji za gospodarstvo’, ‘rebalans proračuna s donošenjem antirecesijskih mjera’ i slično biračima ne znače ama baš ništa.

Na kraju, i na ovim su izborima najinteresantniji plakati s negativnim porukama i opet je u njima najspretniji HDZ. Riječ je, dakako o seriji plakata ‘Gradonačelniče, dobro jutro i laku noć’ kojima velikogorički HDZ proziva gradonačelnika Piculu zbog toga što ne živi u gradu kojim upravlja te o seriji oglasa ‘Istina je!’ iza kojih, pretpostavlja se, stoji HDZ, a koji prozivaju gradonačelnika Bandića zbog pogodovanja u ‘dobivanju poslova kumovima i prijateljima’. To što se baš HDZ odlučio latiti takvih argumenata, manje je pitanje marketinga, a više nečeg drugog, recimo drskosti.

No, iako su lokalne kampanje u načelu promašene ili prilično tanašne, stvar nije sasvim beznadna. Nekoliko kampanja zaista ima snažan marketinški potencijal, poput one riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela koja je od tog popularnog gradskog šefa napravila fantastičan politički brand. Obersnelova kampanja dobra je kombinacija one autentičnosti s početka priče i kontinuiranog ulaganja u odnos između birača i političara koja mora rezultirati i dobrim izbornim rezultatom.

Ukratko, s izuzetkom nekoliko dobrih rješenja, ono dosad viđeno sugerira to da se kampanje u nas u načelu i dalje rade bez strategije, da najbolje negativne kampanje – koje su često najučinkovitije – imaju oni koji na njih imaju najmanje prava i da je većina kandidata očito ušla u kampanju ne znajući čime bi se u njoj uopće bavila – demokršćanstvom, vodovodom ili čupavim obrvama kandidata.

Autor: Marijana Grbeša

Izvor: Tportal.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori i predizborna kampanja.

Sve poruke u dvi riči: idemo, izaberimo

Ovi lokalni izbori puni su “šupljih” slogana bez ikakva sadržaja, slogana koji ne govore ništa i koji uopče ne dotiču birače. Kao da je hrvatski jezik limitiran na 10 fraza, i kao da su zakonom propisane one koje se mogu koristiti za slogane. “Izaberimo grad”, osim u Splitu, imamo barem u tri hrvatska grada. “Djela, a ne riječi” vrte se u Zagrebu, Čakovcu i Varaždinu. “Živjeti za Karlovac”, slogan je koji je HDZ prekopirao od SDP-a u tom gradu – ističe stručnjakinja za politički marketing sa zagrabačkog Fakulteta političkih znanosti dr. Marijana Grbeša.

Read more

Neodgojena demokracija

Iako službena kampanja počinje tek 30. travnja, Hrvatska je već zasuta plakatima. Za preuranjeni početak oglašivačke kampanje, sankcija, dakako, nema. Pa stoga – rokaj! Koga briga? Državno izborno povjerenstvo, kojem zakon nalaže da informira birače te pomaže unapređivanju izbornog zakonodavstva, ionako nastoji izbjeći svaku obavezu i odgovornost vezanu uz regulaciju kampanja.

Svjetski poznati grafiter Banksy na nedavnim je lokalnim izborima u Velikoj Britaniji jedno svoje poznato djelo ponudio na aukciji gdje su se prikupljale donacije za kampanju tadašnjeg gradonačelnika Londona Kena Livingstonea. Grafit je ubrzo dosegnuo sumanutu cijenu od 195 tisuća funti. No, budući da je Banksyjev pravi identitet nepoznat, britanska Izborna komisija ustvrdila je da se njegov poklon mora tretirati kao anonimna donacija, koja prema izbornom zakonu ne smije prelaziti dvije stotine funti. Laburistička stranka tako je imala dvije opcije – ili razotkriti Banksyjevu dobro čuvanu anonimnost ili odustati od velikog dijela novca. Banksyja, dakako, nisu htjeli razotkriti, pa je Izborno povjerenstvo odredilo da se aukcijska cijena djela mora znatno umanjiti te da se donirati smije tek dio novca i to pod vrlo strogim uvjetima.

Tako, dakle, izgledaju stvari u zemlji u kojoj funkcionira sustav, a ne rođačka varijanta demokracije. U toj istoj zemlji, baš kao i u svim drugim uređenim državama, osim izvora financiranja vrlo su jasno definirana i ostala pravila izbornog nadmetanja. Primjerice, kako bi se ograničila moć novca, jasno je definiran iznos koji neka stranka uopće smije potrošiti tijekom kampanje. Nadalje, jasno je definirano i pitanje sadržaja, odnosno onoga što se smije ili ne smije pojavljivati u oglasima.

Francuska je, na primjer, do prije nekoliko godina branila korištenje arhivskih snimki u kojima se pojavljuju konkurentski kandidati, čak i korištenje nacionalne himne ili zastave, kako bi suzila prostor za emotivnu manipulaciju i pljuvačko šamaranje protivnika. Jednako tako, u mnogim zemljama neprestano raspravljaju o formatima koji na najbolji način informiraju birače o opcijama koje su im na raspolaganju.

Zbog toga u Velikoj Britaniji uopće nema plaćenih televizijskih oglasa, nego postoji vrlo atraktivna varijanta besplatnih televizijskih emisija u kojima svaka stranka dobiva onoliko vremena koliko ima mjesta u parlamentu. Švedska, s druge strane, brani svaku vrstu televizijske promidžbe, dok Izrael do u tančine propisuje kako trebaju izgledati novinski oglasi kandidata – koje se boje smiju koristiti, koliko veliki moraju biti, itd. – a sve da bi se osigurala ravnopravnost u kampanji i smanjio prostor za manipulaciju.

Za razliku od ovih zemalja, regulacija izbornih kampanja kod nas je, u najmanju ruku, ćelava. Osim nekoliko odredbi kojima se uređuje ponašanje elektroničkih medija u kampanji, regulacije gotovo da i ne nema, pogotovo u dijelu koji se tiče oglašavanja. Čak ni Etičko povjerenstvo, koje je postojalo na parlamentarnim izborima, na ovim izborima ne funkcionira.

Za to vrijeme Državno izborno povjerenstvo, kojem zakon jasno nalaže da se mora baviti informiranjem birača te ‘davati mišljenja za dogradnju i unapređivanje izbornog zakonodavstva’, očajnički nastoji izbjeći svaku obavezu i odgovornost vezanu uz regulaciju kampanja. Međutim, DIP je DUŽAN baviti se regulacijom, koja je temelj korektnog i kvalitetnog informiranja birača!

Nakon gotovo dvadeset godina demokracije, nitko nam ne može kazati da institucije još nisu ustrojene ili da nisu spremne. Zašto DIP onda ne radi svoj posao? Ne da im se, ne znaju ili se jednostavno ne žele zamjeriti? Što god da jest, jednako je loše, tužno i opasno.

A dok institucije ignorantski zatvaraju oči pred jalovom regulacijom, političko tržište luduje. Iako službena kampanja počinje tek 30. travnja, Hrvatska je već zasuta plakatima. Za preuranjeni početak oglašivačke kampanje, sankcija, dakako, nema. Pa stoga – rokaj! Koga briga?

Najtužnije od svega je što su o minimalnoj proceduri, barem kad su rokovi u pitanju, nonšalantno zašutjeli i oni kojima bi poštivanje iste trebalo biti okosnica izbornog nastupa, odnosno ono nešto po čemu se pitomi razlikuju od divljih.

Problem regulacije izbornih kampanja pokazao je tako ne samo da ne postoji nikakva volja da se demokratska procedura unaprijedi, nego da smo, nažalost, i prokleto politički nekulturni. I to sasvim jednako, na ljevici i na desnici.

Autor: Marijana Grbeša

Izvor: Tportal.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori i predizborna kampanja.

Sljedeća stranica »