Dodaje da se u uređenim zemljama regulira i sadržaj kampanje. ‘Primjerice, u Francuskoj donedavno niste smjeli objaviti snimku protivničkog kandidata bez da ga pitate za dozvolu, upravo da ne bi došlo do neprimjerenog blaćenja i manipuliranja biračima. Kod nas imate hrpu marginalnih kandidata koji zakupe televizijske minute i saspu veoma brutalnu paljbu prema nekim kandidatima. Za to nisu propisane nikakve sankcije. Jedina satisfakcija koju možete dobiti jest da Državno izborno povjerenstvo kaže kako takvo ponašanje nije u redu’, zaključila je Marijana Grbeša.

Nedavni nasrtaj izvršne vlasti na sudbenu ocijenila je apsolutno neprihvatljivim. ‘Problem je kad nakon dvadeset godina demokracije premijer dovodi u pitanje tajming sudske presude. Sanader si nije smio dozvoliti konfrontaciju sa sudbenom vlašću po pitanju presude Branimiru Glavašu’, kazala je.

Istaknula je da oporba jako slabo poentira na slabostima vladajuće koalicije, naročito kad imate u vidu da se nalazimo u finišu predizborne kampanje. Prema njezinom mišljenju, personalizirana kampanja više koristi SDP-u, jer ta stranka na lokalnoj razini ima jače kandidate, dok HDZ nema prepoznatljive, jake političke figure s karizmom. ‘Mladi političari koje je HDZ kandidirao u velikim gradovima kao što su Split, Rijeka i Zagreb nisu favoriti. Posve je jasno da Jasen Mesić u srazu s Milanom Bandićem nema šanse’, pojasnila je profesorica Grbeša.

Ocijenila je i da nije dobro što se Crkva miješa u izbornu kampanju. ‘Poruka Crkve uoči izbora nije dobra jer zagovara jednu političku opciju’, istaknula je.

Izvor: Tportal.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori, Marijana Grbeša.

Ako želite primati e-mailom nove objave sa stranica Lokalniizbori.com pretplatite se ovdje - upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

Povezani članci:

1. Predizborna kampanja bit će kaotična i naklonjena onima s najviše novca
2. Lokalni prihodi nisu predizborna tema
3. ‘Kerum ne bi uspio bez naših birača, a da su sada parlamentari izbori, slavili bismo’

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Međutim, nedavno provedeno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da problem političkih oglasa nisu ni negativne poruke niti napadački tonovi, već činjenica da su politički oglasi mahom – dosadni! U zaključku tima koji je proveo istraživanje stoji da bi izborni oglasi bili puno učinkovitiji kada bi se oni koji ih kreiraju potrudili da ovi budu atraktivni i zabavni.

‘Političkim strankama i kandidatima uopće ne bi škodilo da se malo pozabave emotivnom inteligencijom i potrude biti što zabavniji. Kako inače misle doprijeti do birača?’ stoji na kraju studije. U moru brzih i atraktivnih informacija, one političke moraju se nekako izboriti za pažnju birača što znači da se, barem u nekoj mjeri, moraju prilagoditi novoj komunikacijskoj matrici.

To pritom ne znači da se politička informacija treba trivijalizirati, ili ako želite, ‘estradizirati’, ali svakako znači da ne smije ostati sterilna, suhoparna i staromodna, jer ako je nitko ne zamijeti – kakva od nje korist? Kritičari popularnog i atraktivnog u politici odmah će graknuti da politika na taj način gubi smisao jer prestaje biti ozbiljan posao i postaje cirkus ili u boljem slučaju, dio pop kulture. To, međutim, nije točno. Politički oglas može biti atraktivan, a istovremeno sasvim sadržajan! Jer kampanja je priča koju, baš kao i svaku drugu priču, možete ispričati na tupav i nekvalitetan, ili zanimljiv i kvalitetan način.

U tom kontekstu, negativne kampanje građene na satiri i ironiji imaju prilično veliku – i to pozitivnu ulogu. Takvo je, primjerice, HDZ-ovo ‘Hvala, kume!’ u Zagrebu koje zaista funkcionira kao dobar štos i sigurno će privući pažnju birača. No, takve negativne kampanje valja razlikovati od onih pljuvačkih, uvredljivih koje birače mogu zaista samo udaljiti od politike ili pak onih jezivih čiji smisao ostaje valjda nedokučiv i samim autorima. Morbidarije poput ‘Siluete i sjene stoluju… Sine, ovaj grad nije za Nas!’ ili ‘Čuješ li, majko? Na gradska vrata barbari kucaju!’ koje su nicale po Istri izgledaju kao nakaradni rezultat konzumacije lakih (ili težih?) droga. Kandidati i stranke do sada su već morali shvatiti da birači ne vole turobne poruke. Jedno su satirična kritika i dovitljiv napad, a drugo je prognoziranje crnog mraka. Poruke koje hrane strah i tjeskobu prolaze vrlo rijetko, i to samo u vrlo specifičnim okolnostima.

Ukratko, atraktivnost i kreativnost imperativi su suvremene izborne komunikacije. U kampanji koja je pri kraju pojavljivale su se samo u tragovima. Pop politika u načelu je zaživjela samo u sferi eksplicitnog spajanja popularnog i političkog, poput organizacije završnih megaderneka lakih nota ili političkih pop koncerata. Čudi to posebno za nezavisne kandidate skromnih budžeta koji su nedostatak novca, barem djelomično, mogli kompenzirati dobrim idejama. No to se nije dogodilo. Pouka? Ako ne znate, ubuduće posudite. Dosadne kampanje nisu zdrave ni za koga – ni za birače niti za kandidate.

Izvor: Tportal.hr

Povezani članci:

1. Predizborna kampanja bit će kaotična i naklonjena onima s najviše novca
2. Bezidejni plakati za lokalne izbore
3. Kako se bliži drugi krug kampanja postaje sve prljavija

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Alastair Campbell, detronizirani Blairov spin doctor nedavno je izjavio da političari imaju štošta za naučiti od Susan Boyle koja se zbog svog predivnog glasa preko noći premetnula iz neugledne ženice u megapopularnu zvijezdu. Za početak bi, kaže Campbell, trebali shvatiti da je autentičnost postala najjače komunikacijsko oružje današnjice. Zasićeni brižno dotjeranim medijskim konstruktima, bilo popularnim, bilo političkim, ljudi žude za spontanim i vjerodostojnim likovima čija je priča pitka, uvjerljiva i – nesavršena.

Izravni izbor gradonačelnika, načelnika i župana na ovim lokalnim izborima ostavio je tako kandidatima puno prostora da ispričaju dobru priču koja će, uz nešto autentičnosti i puno kreativnosti, osvojiti simpatije birača. Međutim, na plakatima koje su kandidati i stranke istaknuli u posljednjih desetak dana autentična je samo bezidejnost.

Kao prvo, velika većina wanna-be gradonačelnika, župana i načelnika i dalje misli da uz ceste i putove mora istaknuti svoje nacerene fotografije. Bilo bi zanimljivo čuti gdje su to pročitali i što misle da će time postići. Kao drugo, je li moguće da je tako teško doći do poruke koja nije neka prožvakana varijanta otrcanih slogana poput ‘djela, a ne riječi’, ‘zajedno za bolji grad’, ‘najbolji izbor’ ili apsolutnog pobjednika na ovim izborima ‘živjeti u …’ koji se pojavljuje u, brat bratu, barem desetak gradova, a koji je svoje najblistavije trenutke zabilježio u Karlovcu u kojem su se za njega, baš kao da drugih slogana na svijetu nema, potukli HDZ i SDP?

Kao treće, političari u nas i dalje ne shvaćaju da je definiranje ključne poruke kampanje složen posao koji uključuje cijeli niz aktivnosti, od istraživanja javnog mnijenja do definiranja nekih određenih skupina birača o kojima u kampanji treba posebno voditi računa. Poruke tipa ‘veći poticaji za gospodarstvo’, ‘rebalans proračuna s donošenjem antirecesijskih mjera’ i slično biračima ne znače ama baš ništa.

Na kraju, i na ovim su izborima najinteresantniji plakati s negativnim porukama i opet je u njima najspretniji HDZ. Riječ je, dakako o seriji plakata ‘Gradonačelniče, dobro jutro i laku noć’ kojima velikogorički HDZ proziva gradonačelnika Piculu zbog toga što ne živi u gradu kojim upravlja te o seriji oglasa ‘Istina je!’ iza kojih, pretpostavlja se, stoji HDZ, a koji prozivaju gradonačelnika Bandića zbog pogodovanja u ‘dobivanju poslova kumovima i prijateljima’. To što se baš HDZ odlučio latiti takvih argumenata, manje je pitanje marketinga, a više nečeg drugog, recimo drskosti.

No, iako su lokalne kampanje u načelu promašene ili prilično tanašne, stvar nije sasvim beznadna. Nekoliko kampanja zaista ima snažan marketinški potencijal, poput one riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela koja je od tog popularnog gradskog šefa napravila fantastičan politički brand. Obersnelova kampanja dobra je kombinacija one autentičnosti s početka priče i kontinuiranog ulaganja u odnos između birača i političara koja mora rezultirati i dobrim izbornim rezultatom.

Ukratko, s izuzetkom nekoliko dobrih rješenja, ono dosad viđeno sugerira to da se kampanje u nas u načelu i dalje rade bez strategije, da najbolje negativne kampanje – koje su često najučinkovitije – imaju oni koji na njih imaju najmanje prava i da je većina kandidata očito ušla u kampanju ne znajući čime bi se u njoj uopće bavila – demokršćanstvom, vodovodom ili čupavim obrvama kandidata.

Autor: Marijana Grbeša

Izvor: Tportal.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori i predizborna kampanja.

Povezani članci:

1. Plakati koji su nas nasmijavali ili uzrujavali: Od čokolade do ’srednjeg prsta’
2. Sraz televizijskih zvijezda u izbornoj noći: Plodovi zemlje preorali lokalne izbore
3. Split: HDZ, HSLS i HSS zajedno na lokalne izbore

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Kerumov potencijal

Analizirajući slogane splitskih kandidata, ona tvrdi da Kerumovo “Vrime je” ima potencijal, ali samo ako se oko njega složi čitava kampanja. Ostojićevo “Izaberimo grad” ističe prednost urbanog nasuprot primitivnom, ali je pitanje kako će funkcionirati u čitavoj priči s izborima. Kuretovo “Uvijek s vama” je čista katastrofa, smatra Grbeša.

“Vrime je” i “Izaberimo grad” dva su ključna slogana kojima su Željko Kerum i Ranko Ostojić krenuli u pohod na glasove splitskih birača. Kerum koji je u svojoj pretkampanji koketirao s parodijom Obamine poruke “Yes, we can” – i pritom koristio isječke iz svojeg intervjua Radio Dalmaciji iz 2005. u kojem je rekao “Ja mogu sve, yes I can” – u finiš izborne utrke ulazi sa sloganom koji poručuje da je u Splitu došlo vrijeme za promjene.

Izvor: Slobodna Dalmacija (05.05.2009., str. 9)

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: predizborna kampanja, Željko Kerum, Ranko Ostojić i Ivan Kuret.

Povezani članci:

1. Kuret ne želi vladati s Kerumom
2. Kerumu glas daju i birači SDP-a i HDZ-a
3. Lokalni izbori i Facebook: Kerum vs Kuret i Ostojić on line

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Svjetski poznati grafiter Banksy na nedavnim je lokalnim izborima u Velikoj Britaniji jedno svoje poznato djelo ponudio na aukciji gdje su se prikupljale donacije za kampanju tadašnjeg gradonačelnika Londona Kena Livingstonea. Grafit je ubrzo dosegnuo sumanutu cijenu od 195 tisuća funti. No, budući da je Banksyjev pravi identitet nepoznat, britanska Izborna komisija ustvrdila je da se njegov poklon mora tretirati kao anonimna donacija, koja prema izbornom zakonu ne smije prelaziti dvije stotine funti. Laburistička stranka tako je imala dvije opcije – ili razotkriti Banksyjevu dobro čuvanu anonimnost ili odustati od velikog dijela novca. Banksyja, dakako, nisu htjeli razotkriti, pa je Izborno povjerenstvo odredilo da se aukcijska cijena djela mora znatno umanjiti te da se donirati smije tek dio novca i to pod vrlo strogim uvjetima.

Tako, dakle, izgledaju stvari u zemlji u kojoj funkcionira sustav, a ne rođačka varijanta demokracije. U toj istoj zemlji, baš kao i u svim drugim uređenim državama, osim izvora financiranja vrlo su jasno definirana i ostala pravila izbornog nadmetanja. Primjerice, kako bi se ograničila moć novca, jasno je definiran iznos koji neka stranka uopće smije potrošiti tijekom kampanje. Nadalje, jasno je definirano i pitanje sadržaja, odnosno onoga što se smije ili ne smije pojavljivati u oglasima.

Francuska je, na primjer, do prije nekoliko godina branila korištenje arhivskih snimki u kojima se pojavljuju konkurentski kandidati, čak i korištenje nacionalne himne ili zastave, kako bi suzila prostor za emotivnu manipulaciju i pljuvačko šamaranje protivnika. Jednako tako, u mnogim zemljama neprestano raspravljaju o formatima koji na najbolji način informiraju birače o opcijama koje su im na raspolaganju.

Zbog toga u Velikoj Britaniji uopće nema plaćenih televizijskih oglasa, nego postoji vrlo atraktivna varijanta besplatnih televizijskih emisija u kojima svaka stranka dobiva onoliko vremena koliko ima mjesta u parlamentu. Švedska, s druge strane, brani svaku vrstu televizijske promidžbe, dok Izrael do u tančine propisuje kako trebaju izgledati novinski oglasi kandidata – koje se boje smiju koristiti, koliko veliki moraju biti, itd. – a sve da bi se osigurala ravnopravnost u kampanji i smanjio prostor za manipulaciju.

Za razliku od ovih zemalja, regulacija izbornih kampanja kod nas je, u najmanju ruku, ćelava. Osim nekoliko odredbi kojima se uređuje ponašanje elektroničkih medija u kampanji, regulacije gotovo da i ne nema, pogotovo u dijelu koji se tiče oglašavanja. Čak ni Etičko povjerenstvo, koje je postojalo na parlamentarnim izborima, na ovim izborima ne funkcionira.

Za to vrijeme Državno izborno povjerenstvo, kojem zakon jasno nalaže da se mora baviti informiranjem birača te ‘davati mišljenja za dogradnju i unapređivanje izbornog zakonodavstva’, očajnički nastoji izbjeći svaku obavezu i odgovornost vezanu uz regulaciju kampanja. Međutim, DIP je DUŽAN baviti se regulacijom, koja je temelj korektnog i kvalitetnog informiranja birača!

Nakon gotovo dvadeset godina demokracije, nitko nam ne može kazati da institucije još nisu ustrojene ili da nisu spremne. Zašto DIP onda ne radi svoj posao? Ne da im se, ne znaju ili se jednostavno ne žele zamjeriti? Što god da jest, jednako je loše, tužno i opasno.

A dok institucije ignorantski zatvaraju oči pred jalovom regulacijom, političko tržište luduje. Iako službena kampanja počinje tek 30. travnja, Hrvatska je već zasuta plakatima. Za preuranjeni početak oglašivačke kampanje, sankcija, dakako, nema. Pa stoga – rokaj! Koga briga?

Najtužnije od svega je što su o minimalnoj proceduri, barem kad su rokovi u pitanju, nonšalantno zašutjeli i oni kojima bi poštivanje iste trebalo biti okosnica izbornog nastupa, odnosno ono nešto po čemu se pitomi razlikuju od divljih.

Problem regulacije izbornih kampanja pokazao je tako ne samo da ne postoji nikakva volja da se demokratska procedura unaprijedi, nego da smo, nažalost, i prokleto politički nekulturni. I to sasvim jednako, na ljevici i na desnici.

Autor: Marijana Grbeša

Izvor: Tportal.hr

Kliknite na linkove na kraju retka za više tekstova na slijedeće teme: lokalni izbori i predizborna kampanja.

Povezani članci:

1. Predizborna kampanja bit će kaotična i naklonjena onima s najviše novca
2. Kerum mora otvoriti račun za izbore
3. ‘Hvala kume’ je vrijeđanje

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Ostalo je nešto više od mjesec dana do lokalnih izbora koji će, čini se, ove godine biti mnogo živopisniji i uzbudljiviji nego ranijih godina. U svibnju prvi put glasamo za Bandiće, Mesiće i Kerume, a ne za njihove stranke, odnosno liste. Pitanje je dakle što nam osim predizbornog cirkusa ta nova praksa nosi?

Kao prvo, izborna kampanja prije svega bavi se kandidatima, tek u manjoj mjeri strankama. Doduše, ta klackalica stranka – kandidat i tko koliko nosi uvelike će se mijenjati od sredine do sredine. Svaka lokalna sredina mikrokozmos je za sebe u kojem vlada sasvim jedinstven odnos snaga. No, bez obzira na specifične okolnosti pojednog grada i županije, kampanja će biti uvelike personalizirana, a velike šanse za pobjedu imat će oni kandidati koji uspiju uspostaviti dobar osobni odnos s biračima, oni koji se uspiju nametnuti kao osobna garancija da će se određene stvari odraditi, odnosno promijeniti.

Kao drugo, izravan izbor vjerojatno će lansirati velik broj nezavisnih kandidata, od kojih neki imaju realne šanse za uspjeh. Interesantno je koliko je nevjerice i snebivanja izazvala činjenica da bi tip poput Željka Keruma mogao postati gradonačelnik. A zašto ne bi? Birači su njegovom kandidaturom dobili priliku kazniti političare. Treba li sumnjati da će je iskoristiti?

Logika izbora političkih poduzetnika, nove sorte političara u koju svakako spada i Kerum, počiva prije svega na velikom razočaranju profesionalnim političarima. Gnušanje nad ‘bahatim, korumpiranim i nesposobnim funkcionarima’ otvorilo je vrata autentičnim likovima iz stvarnog svijeta koji su se dokazali u nekom drugom poslu, nikako u politici, i sada pokušavaju vratiti politiku narodu.

Zanimljivo je da se od tih ljudi uopće ne očekuje da su visoko moralni. Njihova je legitimacija to što su bliski malom čovjeku i svakako uspješni, makar su se neki od njih na svojem putu oslanjali na inteligenciju ulice.

Kao treće, možemo očekivati je da će izravni izbori potaknuti veći odaziv birača. Neke teorije personalizacije kažu da upravo karizmatični i šarmantni lideri novoga kova imaju velik potencijal animirati ljude za politiku. Druge teorije kazuju da su birači skloni koristiti kandidate kao tzv. informacijske prečice, što znači da im je izbornu odluku lakše donositi na temelju vlastite procjene kandidata ’sviđa mi se – ne sviđa mi se’ nego dubokim uvidom u stranačke programe. U svakom slučaju, kampanja koja počiva na ljudima mogla bi imati snažan motivacijski učinak.

Posljednje i zapravo najvažnije pitanje jest – što nakon izbora? Kako će ti izravno izabrani dužnosnici vladati? Ovlasti poglavarstva sada prelaze na gradonačelnike, načelnike i župane. Gradonačelnici, župani i načelnici dužni su provoditi odluke predstavničkog tijela, no postupak smjenjivanja, odnosno opoziva gradonačelnika, toliko je složen i zakonski nedorečen da će u stvarnosti oni koji jedanput zasjednu u svoju fotelju iz nje teško izletjeti. U svakom slučaju, izabrani kandidati imat će popriličnu moć i što je još važnije, velik stvarni i percepcijski legitimitet jer su izabrani izravno, i to apsolutnom većinom glasova birača.

U nekoj drugoj zemlji to bi možda značilo da se od izravno izabranih kandidata očekuje i veća osobna odgovornost koju će se truditi svojski opravdati. No poznavajući političku kulturu u nas možemo pretpostaviti da će novi zakon prije svega samo dodatno nahraniti jedan specifičan oblik vlasti koji izdašno prožima cijelu hrvatsku političku scenu, a koji se lako sažme u četiri male riječi: ‘tko-mi-što-može’.

Izvor: tportal.hr

Povezani članci:

1. Glas Ličanina 7 puta skuplji nego Zagrepčanina
2. Kerumu glas daju i birači SDP-a i HDZ-a

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Od ostalih 38 posto, koje je tijekom ožujka ipak povuklo neko političko ime, najviše ih cijeni predsjednika Mesića, iako ni on ne osvaja više od 9,2 posto glasova. Drugi je Sanader sa 6,6, treći Milanović sa 6,2 posto glasova, a sve zajedno navodi na zaključak da se nastavlja pad ugleda hrvatskih političara u očima domaće javnosti. U mjerenju političkog raspoloženja provedenom prije dva mjeseca, ravnodušnost građana bila je manje izražena.

Istodobno dok je teško ‘iščupati’ odgovor koga građani smatraju najpozitivnijim, na listi ‘negativaca’ u proteklom mjesecu čak 25 posto građana prvo mjesto daje premijeru Sanaderu. – Sanaderov rejting više nije otporan kao prije. Sad kad zbog ekonomske krize raste zabrinutost za njihovu egzistencija, kriteriji temeljem kojih građani ocjenjuju političare postaju oštriji – kaže dr. Marijana Grbeša s Fakulteta političkih znanosti.

Izvor: Vecernji.hr

Povezani članci:

1. Ivo Sanader je dvije godine Splićanin pa dvije Zagrepčanin: Zašto?
2. ‘Tko rano rani dvije sreće grabi’
3. Šuica opovrgava telefonske razgovore: Nismo uopće ni blizu biračkih popisa

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.

Izborna utrka, koja još nije dobila zakonski start, ustvari je već počela, a svi koji su krenuli u kampanju itekako su svjesni da nema sankcija po kojima bi bili kažnjeni. Sve to dokazuje potpuni kaos u odnosu na birače, ne postoji nikakva regulacija niti institucija koja će zaštititi i informirati građane o biračkim pravima i mogućnostima. Sve je postalo stvar tržišta na kojem ne vlada ravnopravna utrka, već prednost odnosi onaj tko ima najviše novca, kometirala je stanje uoči lokalnih izbora dr. Marijana Grbeša, profesorica kolegija „Politički marketing” Fakulteta političkih znanosti i članica GONG-a.

Izborna prognoza: Očekuje nas kiša neovisnih kandidata

Upozorila je kako će ovi izbori biti personaliziraniji jer se prvi put gradonačelnici biraju izravno, što će prema njezinoj procjeni donijeti i kišu neovisnih kandidata. Smatra i da će izbori koji nas čekaju u svibnju polučiti izmijenjene navike biračkog tijela kroz fenomen „cijepanja glasova”. To konkretno znači da će, primjerice, tijekom glasovanja za mjesta u Gradskom vijeću Splita birači biti lojalni svojoj stranci, na primjer HDZ-u, dok će za mjesto gradonačelnika svoj glas dati Kerumu, rekla je Grbeša. Pozvala je i stranke da povedu više računa o ovom fenomenu uoči izbora.

GONG je najavio spremnost da upozori institucije da rade svoj posao sukladno svojoj ulozi u izbornom procesu te novcima koji im stoje na raspolaganju, upirući prije svega prst u Državno izborno povjerenstvo koje je prema njima, u cijelosti zakazalo. Najavili su i praćenje financiranja izbornih kampanja, posebice u gradovima u kojima izborne utrke budu neizvjesne i za naklonost čijih birača stranke odluče znatno više novca izdvojiti.

Članak autorice Sanele Majdandžić prenesen je sa vecernji.hr.

Povezani članci:

1. Saborska rasprava o braniteljima postala podmukla predizborna kampanja
2. ‘Ova predizborna utrka je pravi Divlji zapad’
3. Što donosi individualizirana kampanja

Related posts brought to you by Yet Another Related Posts Plugin.