Naravno, i medijske prišipetlje proglasili HDZ-ovu pobjedu

To je zbilja da se nasmiješ slatko da slađe ne može. Najprije su mediji dan poslije lokalnih izbora ismijali HDZ i SDP što su se oboje proglasili pobjednicima, nad čime si se zbilja morao i sam zacerekati. Ali onda je stvar postala dodatno, grohotno smiješna jer su i ti isti mediji počeli licitirati tko je pobijedio, tko izgubio.

Iz jednog očito neriješenog rezultata cijedili su, kao iz drenovine, onu jednu kap koja je navodno prevagnula na jednu stranu. I, naravno, ta se kap po viđenju većeg broja medija otkotrljala na HDZ-ovu stranu. Dakle, do suza nasmijani mediji i sami su postali do upišanosti smiješni, otkrivajući ne samo za koga im srce kuca, nego i da to srce u tahikardičnom uzbuđenju nije u stanju sakriti ni neke zdravorazumske činjenice.

Prije svega, svi ti mediji izlaze u velikim gradovima, od nekoliko stotina tisuća duša do blizu milijuna, gdje se najviše i čitaju i gledaju. Ali magareći se inateći s tom činjenicom, odjednom im je postalo neizrecivo važnije kako su izbori prošli u mjestima sa 20-30 tisuća stanovnika ili i manje. Tu su njihovi čitatelji u manjini, ali je zato najviše HDZ-ovih birača.

Pokapanje još živog SDP-a

Znači li to da im je milije biti bliže srcu Sanaderove stranke, nego srcu svojih čitatelja, i, što je najvažnije, znači li to da im je i financijski puno isplativije prvo nego drugo? O tome, naravno, nijedan od vodećih hrvatskih medija neće zucnuti slova, ali tko god malo mućne glavom i sam može izvući jedini mogući zaključak.

Naravno, slobodno mućnite glavom i nad ovim ovdje tekstom, kako ne bi ispalo da vas vučem za nos i navlačim na zaključak kako je zapravo pobijedio SDP. Kakva vražja pobjeda! Sama činjenica da je Milanovićeva stranka propustila poentirati i na onome što je bilo puno teže promašiti nego pogoditi – ekonomska kriza, mali milijun HDZ-ovih afera, pobuna studenata, štrajkovi sindikata – govori ne samo da ona nije uspjela.

Nego da je možda ušla i u mrtvi ritam koji od Hrvatske može napraviti jedinu tranzicijsku zemlju (ne računajući Crnu Goru) u kojoj se vlast nikada, ili ajde skoro nikada, ne mijenja. Pa ipak, ovo pokapanje još živog SDP-a i njegovih partnera poslije prvog izbornog kruga u dijelu medija bjelodano pokazuje jednu ključnu činjenicu. Da ti mediji ne informiraju svoje čitatelje, nego da ih formiraju u skladu s interesima HDZ-a.

Zato se pristaše opozicije uoči drugog izbornog kruga perfidno zastrašuje navodno kapitalnim podatkom da je više birača u prvom krugu glasalo za HDZ-ov nego za SDP-ov blok (iako je na posljednjim parlamentarnim izborima bilo obratno pa je ipak pobijedio Sanader, a ne Milanović). Zato im se zdravo za gotovo podmeće i HDZ-ova tvrdnja da je pobijedio u 16 županija, iako je u velikom broju slučajeva ostvario samo relativnu većinu, koju koaliranjem tek treba pretvoriti u natpolovičnu da bi se uzelo vlast.

Zato se, napokon, podcjenjuje ili sasvim prešućuje da je opozicija osim svih velikih gradova (plus Pule) na nikada boljem putu da uzme i dio onih srednjih, dosad neosvojivih HDZ-ovih utvrda (Dubrovnik, Sisak, Šibenik, Vukovar, Trogir..) .A dovoljno je da uspije i u samo dva-tri da se slika lokalnih izbora 2009. bitno promjeni. Jer, to bi značilo da se opozicija nije utaborila samo u nacionalnoj i regionalnim središtima, nego počinje prodirati dosad neprohodnim putovima i u ona lokalna.

Nije normalna zemlja u kojoj se diže i mrtve iz Drugog svjetskog rata kako bi se dobilo banalne lokalne izbore

To i dalje neće značiti da će se SDP i partnere smjeti proglasiti pobjednicima, jer oni to jednostavno nisu. Ali, ne smije se, bogami, pobjednikom smatrati ni HDZ. Jer, on praktički postaje marginalna stranka u glavnim ekonomskim, financijskim, kulturnima, čak i, o apsurda, političkim i upravnim centrima zemlje. To je najmanje što treba očekivati od vodećih hrvatskih medija da objasne svojim čitateljima i gledateljima.

Ili, preciznije, to je najmanje što bi trebalo od njih očekivati kada ne bi bilo ovoliko očito da zoblju iz ruku HDZ-a i osobno Sanadera (iako se neki od njih naivno i komično busaju da je obratno). Da nije tog zobljeg aksioma, ti bi mediji objasnili čitateljima i gledateljima da nije normalna zemlja u kojoj se diže i mrtve iz Drugog svjetskog rata kako bi se dobilo banalne lokalne izbore.

Da nije toga rekli bi im i da je groteskno da jedna tisućgodišnja institucija kao Crkva ovako infantilno proguta mamac da kroz lokalne institucije “komunisti” ponovno marširaju na Zagreb. Rekli bi im, dovraga, koju i o tome da je skaradno da se Bleiburg, s novim orgijastičkim balom ustaških strašila, koristi kao završna špica HDZ-ove izborne kampanje.

Rekli bi im, napokon, nešto i o pretužnoj razini političke kulture hrvatskih birača, koji su novi izborni model iskoristili da u prvome krugu izaberu najveći broj HDZ-ovih čelnika i vijećnika. Iako je taj model neposrednih izbora, sjetite se, u suštini zamišljen kao ofenzivni štit protiv prijašnjih izbornih kuhinja, a ima li ikoga tko se tim kuhinjama i približno koristio kao HDZ?!

Ukratko, rekli bi im mnogo toga. A rekli su malo, prešutjeli puno više. Pa, neka onda, brate mili, šute i o navodnoj HDZ-ovoj pobjedi.

Izvor: Index.hr

Kliknite na linkove na kraju retku za više tekstova na slijedeće teme: rezultati, HDZ i SDP.

Ako želite primati e-mailom nove objave sa stranica Lokalniizbori.com pretplatite se ovdje - upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

Slučaj Kregar: Jeftinim Google oglasima do novina

Večernji list od 15. travnja objavio je zanimljiv članak o predizbornom ratu koji je izbio na internetu. Josip Kregar, nezavisni kandidat za gradonačelnika Zagreba odlučio se za oglašavanje na Googleu: ukoliko biste se odlučili pretraživati internet po pojmu “Miroslav Rožić”, prvi ponuđeni rezultat bio je oglas: “Josipa Kregara za Zagreb” u kojem se navodi kako je Rožić podržao Bandića više puta te upućuje na stranicu hipodrom.hr. U Večernjaku su pojasnili otkud link na zagrebački Hipodrom: „Rožića se time diskreditira, em kao SDP-ova poslušnika, em kao „moralno podobnog”, jer uz njegovo ime u organizacijskom odboru konjičkih utrka stoji i ime ozloglašenog Slobodana Ljubičića.” Na svu sreću pa sam uspjela napraviti print screen ovog pretraživanja jer je oglas misteriozno nestao.

Nije Rožić jedini koji je osjetio gnjev profesora na svojoj koži. Uz „Tatjana Holjevac“, pojavljivala se plaćena „napomena” – Tatjana Holjevac koalira s Bandićem četiri godine. Ona nije alternativa. Kregar je bio nešto blaži bio prema aktualnom zagrebačkom gradonačelniku, dok je HDZ-ovog kandidata Jasena Mesića zaboravio. Premda su sporni oglasi uklonjeni, daleko od toga da se o njima ne priča.

Valja se prisjetiti ne tako davnog izlaganja Vuka Ćosića, web stratega predsjedničke kampanje Danila Turka, koje je održao na konferenciji o političkom marketingu i Internetu PRimjena.com, o kojoj smo i mi pisali.

Po njemu gerila kampanja na internetu ima smisla ukoliko na nju reagiraju klasični mediji. Na ovu je kartu zaigrao Kregar. S dva dvojbena oglasa postigao je ogromnu pozornost. Sredstva koja je Kregar uložio u ovu akciju proporcionalna su vrijednosti nekoliko primjeraka Večernjeg lista, a dobivena vrijednost može se financijski iskazati kao cijena oglasa preko pola stranice tog istog Večernjeg lista uvećana za vrijednost popratnih vijesti u drugim medijima.

Dakle, uz malo razvaljivanja po Googleu eto Vas u jednim od najtiražnijih dnevnih novina. Zauzeo je Kregar pola stranice objašnjavajući kako on samo uzvraća Holjevac i Rožiću za njihove niske udarce jer „oni su prvi počeli” i tako je cijelu priču s neta prenio u primarne medije. I Ćosić bi bio ponosan (ako se zanima za naše igrarije oko lokalnih izbora) jer se o Kregarovu pothvatu priča i dalje – zanimljiv detalj iz kampanje kojeg vrijedi medijski popratiti, a sve “za malo kuna”.

Kregaru je iznimno važno čim više se pojavljivati u medijima. Teško da se sredstvima koja su mu na raspolaganju za kampanju i oglašavanje može uspoređivati sa većinom svojih protivnika. No ne znači uvijek da će sve što je skupo djelovati.

Ovaj dnevnik na temu gerila pr-a preuzet je s manjgura.hr.

Kliknite na linkove na kraju za više tekstova na temu gerila marketing ili gerila pr.

TJ Walker: Nije posao političara govoriti novinaru što da radi…

Jednom ako postanu profesori novinarstva, tada će eventualno imati pravo prigovoriti nešto novinaru koji vodi emisiju – to im kao političarima jednostavno nije posao – oni se trebaju naučiti odgovarati, bez obzira kakva pitanja bila – komentirao je TJ Walker jučer dok je gledao famoznu snimku Otvorenog s Mislavom Bagom i Ivom Sanaderom. Današnji Jutarnji list donosi veliku analizu javnih nastupa hrvatskih političara koju vrijedi pročitati u cijelosti (ovdje kliknite za tekstualnu verziju teksta na portalu jutarnji.hr). Iako je napravljena u svega nešto manje od dva sata pregledavanja materijala donosi dosta zanimljivih opservacija na račun naših popularnih govornika – vjerujem da će biti atraktivno pogledati i video prilog na portalu Jutarnjeg čim se pojavi, jer ne stane sve u tekst – poput sjajnog nakita Jadranke Kosor, koji može svojim svjetlucanjem odvlačiti pažnju npr. U nastavku sada možete pogledati i video prilog Jutarnjeg s analize javnih nastupa…
Read more