Žene u lokalnim izborima

Koliki će biti postotak žena na kandidacijskim listama za lokalne izbore u svibnju ove godine? Koliko će žena biti kandidirano za županice, gradonačelnice i načelnice i od kojih stranaka, a koliko će ih se za ista mjesta kandidirati kao nezavisne kandidatkinje? Podaci koji na kapaljku cure iz raznih izbornih “stožera” i medija nisu dovoljni da bi se već sada moglo odgovoriti na ova pitanja. Međutim, institucionalni mehanizmi (službeni naziv za operativna tijela vlasti) za promicanje tzv. rodne ravnopravnosti (Vladin ured za ravnopravnost spolova, saborski Odbor za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova) i nevladine organizacije (b.a.b.e., CESI) pokrenule su kampanju s ciljem poticanja uključivanja žena u lokalne izbore i kao kandidatkinja za neposredan izbor i na izbornim listama. Napravljen je promidžbeni TV spot, održani su tematska sjednica i okrugli stol, održavaju se radionice i pokrenuta vrlo informativna rubrika “IZBORI U TIJEKU” na portalu libela.org.

Hvalevrijedni koraci, učinjeni možda malo prekasno, ali prije svega usmjereni na otvaranje teme političke participacije žena u uvjetima novog izbornog zakonodavstva i Zakona o ravnopravnosti spolova. Bilo bi svakako zanimljivo mjeriti utjecaj takve kampanje na proces kandidiranja žena i rezultate izbora, a sve dok takvih istraživanja ne bude moramo se zadovoljiti nagađanjima o pravim razlozima političkog (ne)angažiranja žena. Kriza trese temelje hrvatskog društva, a to u kontekstu lokalnih izbora znači da će biračima i biračicama krajnje neuvjerljivo zvučati kandidati i kandidatkinje koji će se razmetati nekim velikim i skupim infrastrukturnim zahvatima u lokalnoj zajednici. Zato bi se možda moglo dogoditi da svjedočimo većem broju žena na izbornim listama. Poznato je, naime, da se za provođenje politički nezavidnih i nepopularnih mjera u nas češće biraju žene, nego muškarci. Drugim riječima, gdje ima manje novca, gdje su društveni odnosi napeti ili treba raditi sa socijalno osjetljivim skupinama, tamo ćete češće naići na žene. I obrnuto: gdje su na raspolaganju veliki budžeti ili dobre veze sa središnjom vlasti, tamo se za političke funkcije češće natječu muškarci.

Ostaje nam pratiti političke kampanje kandidatkinja. Koliko će se moći osloniti na stranačku infrastrukturu, a koliko na vlastite resurse, primjerice, online komunikaciju s biračicama i biračima. Od kandidatkinja istaknutih na portalu libela.org, pronašli smo da jedna ima Facebook grupu podrške, a druga ima blog. Hoće li one iskoristiti ove web platforme za približavanje svojem biračkom tijelu uskoro će se vidjeti, ali da bi im osobna i neposredna komunikacija s građankama i građanima mogla povećati izborni rejting, nema nikakve sumnje. O personaliziranoj kampanji i njezinoj važnosti se govorilo ovdje, a na ženama koje se žele natjecati na lokalnim izborima je da primijene ono što će im najviše pomoći da uvjere svoje birače da su upravo one najbolji izbor za vođenje javnih poslova njihove zajednice. Navijamo da takvih bude što više.

Povezani članci:

1. Što učiniti da se poveća zastupljenost žena na lokalnim izborima?
2. “Žene u politici” – na skupu više novinara nego političara
3. Istarski HSS u koaliciji s HDZ-om na lokalnim izborima za Istarsku županiju
4. Samo 98 žena kandidati za vodeće u lokalnoj upravi
5. Skoro 278 tisuća birača više na lokalnim izborima